3818 (2012)

    Projekat "3818" predstavlja alegoriju srpske savremene umetničke scene na kojoj mladi umetnici ne mogu ni da započnu svoju trku sa već etabliranim koji bivaju podjednako zanemareni od strane srpske publike. Posmatrači više nisu zainteresovani ni "KO" je izradio delo, a kamo li "ŠTA" se njime poručuje. Svežim idejama se polako gubi trag u kovitlacu ustaljenosti i etiketa. Upravo zato Maraš svojim prijateljima, koje je i prikazao na fotografijama, briše svaki identitet. Svi frontalno prikazani, istih ekspresija i naslonjeni uz isti zid, oni se poistovećuju. Prestaje da bude bitno čime se oni bave - sve su ih prihvatile iste ruke surove realnosti. Njihova, kao i naša imena se brišu. Postajemo samo bezlična brojka u sistemu. Frontalni portreti srednjeg formata predstavljaju plakat savremenog društva. Sablasne figure, koje naliče avetima, reklamiraju sadašnjicu. Ukazuju posmatračima da su u pravu što osećaju strah kada sagledaju svoju okolinu. Mladi umetnici nemo protestuju, oduzimaju sami sebi glas jer bi on ionako bio oduzet. U svetu buke i brzine oni na simboličan način sprečavaju da ih izjede konformizam koji je počeo tako mnogo da godi ljudskoj duši.

Tamara Biljman

Previous
Previous

Buđenje

Next
Next

Not For Sale