HUMANS 2022

Dosta je motiva da se o fotografiji polemiše kao o jedinom autentičnom izrazu čoveka XX/XXI veka. Posmatrajući je kao poseban vid umetnosti, fotografija je sama po sebi jedna slikovna informacija. Uprkos tome što se zahvaljujući kvalitetnoj opremi, realizuje pritiskom na dugme, fotografija može odraziti osećanja i misli autora, kao i osobenosti u ovom slučaju portretisanih. Portretna fotografija kao kategorija je usmerena na fotografisanje ličnosti osobe ili grupe ljudi gde najveću ulogu osim autora i portretisanih imaju osvetljenje i pozadina.

Vodeći se premisom da crno bela fotografija nosi vanvremensku notu koja jednostavno ne može da se dočara kroz fotografije u boji, u svom osobenom izboru likova, studijskog ambijenta, događaja, autor postiže eleganciju svog izražavanja. Kroz jednostavnost i čistinu bele pozadine ističe oblike, teksture, nijanse i detalje.

U udobnosti minimalizma, kako sam autor kaže, kroz jednostavnost crno-belog snimanja na beloj pozadini potpuno je oslobođen svih ometanja te kroz takvu formu uspeva da pronikne u emocije i karakter portretisanih. Modeli su nekada javne ličnosti, ljudi iz okruženja, koji se očito osećaju ugodno pred autorovim objektivom.

Definitvivno se kroz Nemanjin objektiv u ovoj etapi nudi jednostavnost prizora fotografisanih osoba, budi radoznalost svih onih koji su verovali da nevidljivo ipak može da postane vidljivo.

Drevno osećanje da je meko svetlo koje umetnik koristi povezano sa mudrošću i božanskim atributima kroz kontrastnu sferu, konačno potvrđuje sugestiju o nevidljivim energijama.

U određenim momentima u procesu stvaranja bez jasne vizije slike, u osećanju za estetski prihatvljivo - autor dobija upravo bit portretisanih.

Njihova lica, određene gestikulacije, kroz zamrznuti momenat u datom trenutku posmatraču otelotvoruju nove dimenzije precipiranja.

Jedinstven psihološki i emotivni ulog omogućuje kroz takvu fotografiju da konačno prevaziđe obično predstavljanje i da nadiđe banalnost realnog, otvarajući put vrlinama jedne čisto duhovne discipline.

Sam Aristotel je rekao: cilj umetnosti nije da predstavi spoljnu telesnost objekta već njihov unutrašnji smisao.

Kroz ovaj proces fotografija je imala isti put, istu evoluciju, istu emancipaciju kao i slikarstvo u traganju koje ne predstavlja toliko razvoj estetske svesti, koliko istoriju pogleda, isoriju oka koje misli.

Istoričar umetnosti Drago Rakočević

Gallery ŠTAB- opening

Belgrade / 2022.